Položaj žena u Osmanskome Carstvu usko je povezan s osmanskim haremom u kojemu su žene bile izuzetno utjecajne te su imale veliku moć. Budući da je harem bio mjesto gdje se nalazio sultan sa svojom obitelji, tamo su se donosile i najvažnije odluke koje su se odnosile na unutarnju i vanjsku politiku Osmanskog Carstva. Harem je bio strogo hijerarhijski ustrojen te je svatko imao određenu funkciju u njemu. Budući da je u samom vrhu hijerarhije harema bila upravo majka sultanija, ona je svog sina, sultana, savjetovala u brojnim pitanjima koja se tiču politike i državnih poslova. Robinje koje bi pristizale u harem kao ratni plijen ili sa tržišta robovima, svoj bi položaj zauzimale u odnosu na svoj fizički izgled, godine, vještine koje posjeduju te jesu li bile nevine ili ne. Svaka od robinja koja bi kao konkubina bila poslana sultanu, nadala se da će baš ona roditi sultanu muško dijete te na taj način poboljšati svoj položaj u haremu. Među brojnim sultanijama koje su postojale na osmanskom dvoru, neke su se posebno istaknule. Prva među njima bila je sultanija Hurrem koja je ujedno i započela vladavinu žena. Vrlo važne za spomenuti su i sultanije Nurbanu, Safyje, Kosem i Turhan koje su svojom spretnošću sudjelovale u odlučivanju o svim važnim odlukama koje su se odnosile na državnu politiku toga vremena. Nasuprot života u haremu, život koji su vodile žene izvan harema bio je daleko teži i nepovoljniji. Žene izvan harema nisu imale gotovo nikakva prava te su živjele izuzetno teškim životima, gotovo kao robovi. Islam je oduvijek bio naklonjeniji muškarcima koji su uživali prava poput poligamije, imali su se pravo razvesti od žene bez objašnjenja, a žene bi bile kao stvari kojima bi upravljali prvo njihovi roditelji, a kasnije njihov muž. Najvažniji poslovi koje su obavljale žene bili su tkanje i vez, a među ženama izvan harema se po odjeći jasno razlikovalo kojem sloju društva pripadaju. Bogatije žene nosile bi svilu i baršun, dok bi one siromašnije nosile običan pamuk.