Starije osobe čine veliki udio stanovništva u svijetu, ali i u Republici Hrvatskoj. Starenje možemo definirati kao normalan fiziološki proces te sastavni dio života. Svako razdoblje u životu donosi određene promjene, kako fizičke tako i psihičke. Svjedoci smo vrlo čestog marginaliziranja starijih osoba na osnovu njihovih godina, određenih karakteristika i psiho-fizičkog stanja. U prvom dijelu rada definirati će se starenje, pojam ageisma te starost kao posljednje razdoblje života. Prikazati će se teorije starenja, definirati i prikazati koje predrasude i stereotipi postoje o osobama starije životne dobi, prikazati će se kakvi su međugeneracijski odnosi koji su vrlo važan segment života u starijoj životnoj dobi te pregled dosadašnjih istraživanja na istu temu. Cilj ovog istraživanja je istražiti kakav utjecaj imaju stavovi mladih o osobama starije životne dobi na međugeneracijske odnose. Pri tome će se posebno vidjeti kakvu mladi dozu senzibiliteta imaju prema osobama starije životne dobi te kako su mladi uključeni u živote starijih osoba. Kvalitetni međugeneracijski odnosi i skrb za starije osobe zadatak je i odgovornost društva, rezultati istraživanja prikazali su da ne postoji razlika u stavovima između mladih osoba koje žive ili su živjele u kućanstvu sa starijom osobom od onih koji ne žive. Osim toga, prikazana je i doza senzibiliteta koju mlade osobe imaju prema starijima. Buduća istraživanja trebala bi uključivati djecu, adolescente i mlade osobe kako bi se vidjelo postoji li razlika u stavovima između djece i adolescenata koji tek formiraju mišljenje o starijim osobama od mladih osoba koje imaju formirano mišljenje. Prijedlog za socijalni rad uključuje provedbu edukacije djece i adolescenata o starosti i starenju kako bi se na taj način prevenirala diskriminacija i stereotipiziranje starijih osoba u kasnijoj dobi.