Opće je poznata činjenica da kažnjavanje zahvaća gotovo sva područja ljudskog života i ima izrazito bitnu ulogu u regulaciji ljudskog ponašanja. Ono je i važan element regulacije međuljudskih odnosa unutar društvene zajednice. Oblici kažnjavanja nastajali su ovisno o društvenim strukturama, moralnim i vrijednosnim sustavima. One se mogu odraziti na društvo pozitivno, no u praksi većim djelom negativno, što samim time, nažalost, otežava život osobi kojoj su one izrečene, ali i njegovoj okolini. Upravo zbog toga primjena alternativnih sankcija, poput uvjetne osude i rada za opće dobro ima pozitivan odjek, npr. resocijalizacija, dobrobit zajednice, ekonomičnost i sl. Područje kaznenopravnih sankcija u Republici Hrvatskoj regulira se Kaznenim zakonom, prvi je donesen 1997. godine nakon čega su uslijedile brojne izmjene i dopune, a trenutni je Kazneni zakon usvojen 2011. godine. Prethodno su sankcije bile propisivane krivičnim zakonima nastalima u okviru Jugoslavije. Nastojalo se postići učinkovitije uređenje kazne zatvora uključujući i reformu režima uvjetnog otpusta, preuređenje sustava mjera upozorenja i uvjetne osude, dosljedno uvođenje sustava dnevnih iznosa kod novčane kazne, jačanje uloge i širenja mogućnosti izricanja alternativnih sankcija, te usklađivanje sustava sankcija u Hrvatskoj s međunarodnim dokumentima. Glede kazni za počinitelja moguć je i rad za opće dobro, kao alternativna sankcija koja se sve češće koristi u zapadnoeuropskim zemljama. Kazna zatvora jedna je od najstarijih te za sobom vuče brojne negativne posljedice. Jedna od važnijih stvari koja se zanemaruje su zatvori, kao objekti u kojima zatvorenici izdržavaju svoje kazne.