Na današnje društvo, teroristički akt ima pogubne posljedice u vidu ekonomije, politike, religije i kulture. On predstavlja suvremeni fenomen koji počiva na primjeni terora, odnosno nasilja kao sredstva za ostvarenje određenih ciljeva. Taj fenomen ima aktere koji se bore protiv njega samog na više načina, međutim niti jedan do sada nije bio toliko uspješan. Države se ne bi trebale oslanjati samo na vlastitu silu jer time neće doći do smanjenja opasnosti, nego do kontraefekta. Antiterorizam označava skup mjera, radnji i postupaka koje države i međunarodna tijela poduzimaju u borbi protiv terorizma. Najvažnija međunarodna tijela koja se bave antiterorističkim djelovanjima su Ujedinjeni narodi, Europska unija te Vijeće Europe. Oni su u posljednjih nekoliko godina označili borbu protiv terorizma kao prioritet djelovanja. Poput nekih drugih područja prava, u Republici Hrvatskoj, od iznimne je važnosti borba protiv terorizma na što višoj razini. Potrebno je, stoga, prepoznati potencijalnu opasnost i djelovati na vrijeme. Kazneno zakonodavstvo Republike Hrvatske, kao i u većini ostalih zakonodavstava, koncentrirano je na određenje pojedinog terorističkog kaznenog djela, a ne terorizma u globalnom određenju. Borba protiv terorizma pretvara se, u jednom trenutku, u borbu za ljudska prava. Ograničenje temeljnih ljudskih prava moguća je u uvjetima izvanrednog stanja, ali koncept neprijateljskog borca, gdje se osumnjičenici zadržavaju u vremenski neograničenom trajanju, označava teška kršenja koja su postala dijelom svjetske povijesti. Nije rijedak slučaj da se osobe osumnjičene za terorizam ili pripadnost terorističkim skupinama podvrgavaju mučenju ili drugom nečovječnom, ponižavajućem i okrutnom postupanju, u cilju sprječavanja novih ljudskih žrtava. Europski sud za ljudska prava, u nizu svojih odluka, poslao je jasan signal svim europskim vladama, kako se u borbi protiv fenomena terorizma države moraju pridržavati zakona.