Kolektivna pravna zaštita u Europi i svijetu postoji u raznim oblicima; gotovo svaka država članica Europske unije ima svoje vlastito uređenje mehanizama kolektivne pravne zaštite. Izvorna europska kolektivna pravna zaštita s popratnom pravnom regulativom koje bi se primjenjivala jedinstveno na čitavom europskom prostoru i među svim državama članicama zasada je ograničenog opsega. U Europi kolektivnu pravnu zaštitu i tužbe za pokretanje zaštite kolektivnih prava i interesa karakterizira prvenstveno to što se naknade štete može ostvariti samo u pojedinačnim parničnim postupcima za zaštitu individualnih, subjektivnih prava (naknada štete nije primarni cilj instituta kolektivne pravne zaštite i tužbi za zaštitu kolektivnih prava i interesa). Za razliku od Europe, u Sjedinjenim Američkim Državama gotovo je glavni cilj kolektivne pravne zaštite naknada štete. U Sjedinjenim Američkim Državama institut kolektivne pravne zaštite razvio se u vidu skupne (class action) tužbe te se, za razliku od Europe (koja pripada drugom pravnom krugu), razvijao i razvija kroz sudske postupke od dvadesetog stoljeća pa sve do danas, kada ga obilježavaju brojne kontroverze. Pri tome se najviše misli na mogućnost zloupotrebe na način da su skupne tužbe postale velika industrija koja generira ogromne novčane iznose te se gubi prvotni smisao instituta: zaštita prava i interesa većeg broja pojedinaca koji su povrijeđeni protupravnim djelovanjem. U Hrvatskoj su instrumenti zaštite kolektivnih prava i interesa prvi puta javili u Zakonu o zaštiti potrošača; nakon toga su doneseni Zakon o suzbijanju diskriminacije te je izmijenjen Zakon o parničnom postupku, na način da je utvrđen opći zakonski okvir za pokretanje i suđenje u postupcima kolektivne pravne zaštite. Premda postoji zakonski okvir za pokretanje postupaka zaštite kolektivnih interesa, on još nije dovoljno konkretiziran u praksi. Ukoliko se u budućnosti nađu odgovarajući načini financiranja, osvijesti se ljude da raznim privatnopravnim inicijativama prepuste zaštitu svojih prava i interesa te se postavi solidan zakonski okvir, kolektivna pravna zaštita, ima potencijal postati institut koji će se redovito primjenjivati u praksi. Cilj ovog diplomskog rada je dati prikaz razvoja sustava kolektivne pravne zaštite unutar Europske unije te prikaz relevantnih pravnih akata za područje sustava kolektivne pravne zaštite uzimajući u obzir njihove ciljeve te prikazati uspješnost njihove implementacije odnosno integriranja u domaće zakonodavstvo. Također ćemo se osvrnuti na razvoj sustava kolektivne pravne zaštite u Sjedinjenim Američkim Državama odnosno na class action tužbu. Za kraj ćemo analizirati rješenja sustava kolektivne pravne zaštite u hrvatskom pravnom sustavu kroz Zakon o parničnom postupku, koji daje opći okvir za uređenje sustava kolektivne pravne zaštite, te Zakon o zaštiti potrošača i Zakon o suzbijanju diskriminacije.