Obiteljski zakon propisuje svojim odredbama što je uzdržavanje, postupke ostvarivanja prava i obveza vezanih za uzdržavanje. Brzo i učinkovito ostvarenje prava na uzdržavanje imperativ je svake moderne države. Glavni cilj u tom važnom segmentu ljudskih prava trebao bi biti efikasan i nadasve brz postupak koji će prije svega voditi interesa o zaštiti dobrobiti djeteta, njegovom pravilnom razvoju i odgoju te problematici koja se u tom području javlja. Hrvatski zakonodavac propisao je kaznenu odgovornost za povredu dužnosti uzdržavanja, po uzoru na mnoga strana zakonodavstva. Krajnja kazna koja se obvezniku uzdržavanja može izreći je zatvorska kazna, kao najteža posljedica neplaćanja uzdržavanja, a na koje najčešće kako praksa pokazuje obveznici jedino i reagiraju. Rad se pretežnim dijelom bavi pravom djeteta na uzdržavanje jer se uvidom u sudsku praksu zaključuje kako su odnosi između roditelja i djece upravo ti koji u praksi pretežu. U radu se koristi metoda intervjuiranja koja će pružiti uvid u probleme s kojima se ljudi koji se svakodnevno bave problematikom uzdržavanja susreću i na što upozoravaju. Ovim radom razmatra se pojam obiteljskog uzdržavanja, ovlaštenici prava na obiteljsko uzdržavanje s naglaskom na uzdržavanje djece, razmatraju se posljedice neplaćanja uzdržavanja u Republici Hrvatskoj s usporedbom nekih nama bliskih pravnih sustava te se dotiču neke važne novine koje su vezane za uzdržavanje. Od svih problema danas, zasigurno veliki predstavlja činjenica da gotovo svi autori koji su se na direktan ili indirektan način bavili problematikom i pitanjima prava na uzdržavanje, u svojim djelima ističu, kao najvažniji problem hrvatskog alimentacijskog prava, dužinu samih sudskih postupaka. Danas se mnoge zemlje suočavaju s problemom predugog trajanja sudskih postupaka, pa je tako za države od izuzetne važnosti poduzeti konkretne korake kako bi se sudski postupci sveli u prihvatljive okvire.