U našem suvremenom pravnom poretku, založno pravo kao institut stvarnopravnog osiguranja tražbine, zauzima važno mjesto u pojačavanju vjerovnikovog položaja iz obveznog odnosa. Predmet založnog prava naziva se zalog, a to mogu biti pokretnine, nekretnine i imovinska prava. Na pokretninama, založno pravo može biti zasnovano samo na stvarima koje su u pravnom prometu te se njime osiguravaju novčane tražbine i sve tražbine kojima je vrijednost izražena u novcu. Založno pravo na pokretnini ima više podvrsta koje se međusobno razlikuju s obzirom na način osnivanja. Predmet izučavanja ovog rada je dobrovoljno založno pravo na pokretnini koje može biti osnovano kao ručni zalog ili hipoteka te sudsko i javnobilježničko dobrovoljno založnopravno osiguranje. Ručni zalog i hipoteka međusobno se razlikuju po tome ovlašćuje li založno pravo založnog vjerovnika da posjeduje stvar ili mu ne daju pravo na posjed. Ako je na nekoj pokretnini osnovano založno pravo kao ručni zalog, upis tog prava u odgovarajući javni upisnik nije obvezatan, ali će često biti u interesu da ga se provede. Ako zalogom osigurana tražbina o dospijeću ne bude namirena, založni vjerovnik svoje pravo na namirivanje ostvaruje pokretanjem ovršnog postupka. Založno pravo na pojedinim pokretninama poput brodova, zrakoplova i motornih vozila može se osnovati jedino kao hipoteka. Hipoteka na tim pokretninama upisuje se u odgovarajuće javne upisnike čime se ostvaruje publicitetna funkcija. Institut lebdećeg založnopravnog osiguranja dopušta zasnivanje založnog prava na stvarima određenim po rodu. Osim odredbi važećih propisa hrvatskog zakonodavstva, u radu je korištena i ostala stručna literatura u pogledu knjiga, znanstvenih časopisa i članaka.