Predmet ovog diplomskog rada je načelo povjerenja u zemljišne knjige. Zemljišne knjige predstavljaju javne registre u koje se upisuju nekretnine i stvarna prava na nekretninama. Stvarna prava tako postaju vidljiva i djeluju erga omnes, a njihovi nositelji imaju pravo tražiti od trećih da se ona poštuju. U zemljišnoknjižnom pravu došla su do izražaja stanovita načela koja doprinose ostvarivanju svrhe zemljišne knjige, a to je pružanje pravne sigurnosti u prometu nekretnina. Načelo povjerenja u zemljišne knjige kao jedno od najvažnijih načela temelji se na presumpciji da zemljišna knjiga istinito i potpuno odražava činjenično i pravno stanje nekretnina. Njime se štite stjecatelji koji su postupali s povjerenjem u potpunost i istinitost zemljišnoknjižnog stanja kad se ono razlikuje od stvarnog pravnog stanja nekretnina, te oni uživaju pravnu zaštitu glede stjecanja knjižnog prava ako su postupali u dobroj vjeri. Zaštiti poštenih stjecatelja daje se prednost pred zaštitom izvanknjižnih nositelja prava koji su propustili upisati svoja prava, odnosno nisu zahtijevali sudsku zaštitu svojih prava. Ukoliko dođe do povrede knjižnih prava (npr. nevaljanim ili neistinitim upisom), nositelju knjižnog prava na raspolaganju stoji brisovna tužba. Brisovna tužba je tužba čiji zahtjev ide na priznavanje nevaljanosti već izvršenog upisa i uspostavu ranijeg zemljišnoknjižnog stanja, a čiji podnositelj je ovlašten radi zaštite svog prava zahtijevati brisanje svake uknjižbe koja ga vrijeđa. Ukoliko se utvrdi da je pobijani upis zaista nevaljan određuje se uspostava prijašnjeg stanja što znači da se zemljišna knjiga mora vratiti u onakvo stanje kakvo je bilo prije provedbe tog pobijanog upisa. No, u zemljišnu knjigu neće se ponovo upisati povrijeđeno knjižno pravo, već se samo briše pobijani upis čime se povrijeđeni upis ponovno aktivira kao posljednji valjani.