| Sažetak | U razvitku medicine kao neizostavnog područja suvremenog života, pojavljuju se i mnogobrojna bioetička pitanja koja, ukoliko nisu pravilno odgovorena, sprječavaju svaki daljnji pravovaljani razvoj medicinske znanosti, ali i prakse. Navedena bioetička pitanja dovode do interferiranja društvenih i humanističkih znanosti u sferu medicine, bez kojih medicina kao znanost više nije potpuna. Bioetička pitanja nužno sa sobom podrazumijevaju pojavnost prava, odnosno pravna rješenja te njihovu valjanu primjenu i regulaciju. Područje uzimanja, darivanja i presađivanja dijelova ljudskog tijela jedno je od najučestalijih tema i područja unutar proučavanja medicinskog prava, medicinske etike i bioetike. U medicinskom smislu, presađivanje organa danas je uzdignuto na uistinu visoku razinu gdje je velik broj ljudskih života spašen upravo zahvaljujući uspješnim uzimanjima, darivanjima i presađivanjima organa. Pozitivnopravni sustav presađivanja organa obuhvaća mnogobrojne pravne akte (ustav, međunarodnopravne, zakonske i podzakonske) kojima se regulira pravovaljano i učinkovito obavljanje procesa uzimanja, darivanja i presađivanja organa. Presađivanje organa tema je koja u sebi obuhvaća mnogobrojne posebne fenomene u kojima je naročito izražen etičko-pravni aspekt. Tako autor u doktorskom radu planira sistematizirati i harmonizirati navedeni bioetički i pozitivnopravni okvir te istražiti i razraditi posebne fenomene unutar područja presađivanja organa, a naročito: etičko-pravni okvir pretpostavljenog (opt out) sustava darivanja organa, pravne i etičke aspekte koncepta moždane smrti kao glavnog kriterija uzimanja organa, problematiku etičko-pravne prirode vlasništva i posjedovanja vlastitog tijela te trgovine organima, problematiku pristanka obitelji kod uzimanja organa od preminule osobe te problematiku ksenotransplantacije. U tom će se pogledu, od općih znanstvenih metoda autor služiti: metodom kompilacije, povijesnom metodom, metodom analize, metodom sinteze, metodom komparacije, statističkom metodom, metodom konkretizacije, metodom indukcije, metodom deskripcije, dok će se od pravnometodoloških metoda osobito koristiti: metoda tumačenja prava i case law metoda (metoda slučaja). Ciljevi rada mogu se sažeti u tri bitne stavke te se ogledaju u sljedećem: konceptualan i sistematičan prikaz (bio)etičkog aspekta, kao i de lege lata kompletnog pozitivnopravnog sustava uzimanja, darivanja i presađivanja organa; razrada i analiza svih spornih pitanja koja iz navedenog emaniraju u vidu učinkovitosti istog sustava te detektiranja onih problema koji navedenu učinkovitost priječe; pokušaj uspostavljanja novih prijedloga i rješenja de lege ferenda kod točno određenih bioetičkih fenomena presađivanja organa koji se razrađuju u samom radu. |
| Sažetak (engleski) | The development of science, technology and overall human cognition has transformed (bio)medicine into a multi-dimensional field with considerable socio-scientific implications. Besides, this area can offer a wide range of solutions to a large number of health issues a particular patient might face. The advancement of medicine as an indispensable area of modern life prompts many bioethical questions which, provided they remain incorrectly answered, preclude any further proper development of medical science and practice. Such bioethical issues elicit interference of social sciences and humanities in the field of medicine, without which medicine as science can no longer remain complete.... |
