U svakoj državi, pa tako i u Republici Hrvatskoj postoje određena pravila ponašanja u obliku zakona, kao i organizacije koje imaju za zadatak provoditi te zakone i svatko od nas se odriče dijela osobne slobode koju bi imao, kad vlasti ne bi bilo, i razmjenjuje je za sigurnost. “Sigurnost i povjerenje” glavni je moto policije, kao dijela državne uprave. Policija u svakoj državi predstavlja temeljni oslonac sustava sigurnosti. Policijski službenik je državni službenik Ministarstva unutarnjih poslova, koji je ovlašten obavljati policijske poslove primjenom policijskih ovlasti. Na položaj, prava obveze i odgovornosti policijskih službenika primjenjuju se propisi o državnim službenicima, opći propisi o radu i kolektivni ugovori ako Zakonom o policiji nije drugačije određeno. Temelj policijskog postupanja može i smije biti samo zakon, prije svega Zakon o policiji, Zakon o policijskom poslovima i ovlastima, Zakon o prekršajima, Zakon o kaznenom postupku te drugi. Svaki od navedenih zakona kao građanima nam nameće određene obveze i/ili daje određena prava. Pravo znači da točno određeno tijelo ili osobe u tom trenutku moraju postupiti, poduzeti radnje kad saznaju za povredu zakona, a obveza da to moraju učiniti na način na koji zakon propisuje. Dužnosti policijskog službenika mogu se podijeliti na dužnosti koje proizlaze iz obavljanja službe, te dužnosti koje se vežu uz privatni život policijskog službenika. Ukoliko dođe do povrede tih dužnosti, službenik postaje pravno odgovoran te mu se izriče propisana kazna za povredu službene dužnosti.