Rad se bavi potrebom reforme sustava lokalne i područne (regionalne) samouprave u Republici Hrvatskoj. U tom konteksti se navode izabrani problemi u funkcioniranju jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave te pojedine izmjene zakona kojima se korigirao postojeći sustav. Detaljnije se analiziraju zakonske izmjene koje su utjecale na fiskalne kapacitete jedinica, a potom na konkretnom primjeru općine srednjih fiskalnih kapaciteta u usporedbi s općinama u Republici Hrvatskoj analiziraju učinci zakonskih izmjena na njen proračun. Osim financijskog aspekta, naglasak je i na problemu teritorijalne strukture, transparentnosti i nadzoru rada jedinica, kao i na važnosti kvalitetnog upravljanja ljudskim resursima u upravi i uključivanju građana u procese donošenja odluka. Osim usporedbi izmjena zakona, ukazivanja na nelogičnosti i mane postojećih zakona, u radu se upućuje na izvješća i podatke državnih institucija te radove stručnjaka. Uz pretpostavke okrupnjivanja jedinica, decentralizacije ovlasti i financiranja, pojačane kontrole njihovog rada, jačanja ljudskih resursa službenika, kao i uz veće uključivanje stanovnika u procese donošenja odluka, lokalna samouprava može postati ključni akter osnaživanja demokracije, gospodarskog rasta i povratka povjerenja u politiku. Iako je to potrebno, središnja vlast do sada nije pokazala želju za novim teritorijalnim ustrojem ni cjelovitom reformom temeljenom na analizi svih čimbenika, a u ovom trenutku ni jedinice nisu spremne na takav korak.