Predmet ovog rada je ključna uloga roditelja u djetetovom razvoju s posebnim osvrtom na uzročno-posljedične veze između roditeljskih postupaka i ponašanja djeteta. Komparativnom analizom sadržaja relevantnih istraživanja iz domaće i strane literature rad kategorizira četiri stila roditeljstva: autoritarni, autoritativni, permisivni i zanemarujući na temelju dvije dimenzije roditeljskog ponašanja koje su uveli Maccoby i Martin te na temelju klasifikacije Diane Baumrind. Predstavljanjem modela razvoja teorije ekoloških sustava Uriea Bronfenbrennera, istaknuta je važnost međusobnog odnosa između djeteta i okoline koja se sastoji od međusobno povezanih slojeva ili podsustava (makrosustava, egzosustava, mikrosustava i kronosustava) koji utječu jedan na drugi te prema blizini djetetu doprinose neposredno ili posredno djetetovom razvoju. Posebna pozornost posvećena je značajnom utjecaju obitelji, roditeljstva te roditeljskih stilova na ponašanje i razvoj djeteta. Predmet rada usmjeren je na utjecaj roditeljskih stilova na razne aspekte djetetova života te na brojne čimbenike koji utječu na roditeljsko ponašanje i stil odgoja. Pregled domaćih i stranih istraživanja potvrđuje značaj roditeljskih stilova odgoja za cjelokupan djetetov razvoj te ističu da svaki stil roditeljstva rezultira različitim odgojem i posljedicama koje mogu biti i pozitivne i negativne. Značajno je primijetiti da većina istraživanja potvrđuje da je utjecaj roditeljskih stilova važniji od obiteljske strukture, etničke ili socio-ekonomske pripadnosti te da se emocionalna toplina i sigurnost pojavljuju kao zajednički nazivnik u navedenim istraživanjima koja ih navode kao ključne čimbenike koji mogu biti presudni za pozitivan učinak na djetetov razvojni ishod.