Predmet ovog diplomskog rada su nužni nasljednici, odnosno kategorija nasljednika koja ima pravo na nasljeđivanje iako ih je oporučitelj izostavio iz oporuke. Nužno nasljedno pravo dio je građanskog prava, a predstavlja ograničenje oporučnog raspolaganja što znači da Zakon o nasljeđivanju protiv ostaviteljeve volje određuje krug osoba koje moraju nasljediti dio njegove ostavine. Ograničenja ove slobode sežu još iz doba rimskog prava, a njihova svrha je očuvanje barem jednog dijela onoga čime je oporučitelj ovlašten raspolagati. U hrvatskom nasljednom pravu razlikuju se apolutni nužni nasljednici koji nasljeđuju bez dodatnih uvjeta te relativni nužni nasljednici koji nasljeđuju samo ukoliko su trajno nesposobni za rad i nemaju nužnih sredstava za život. Naime, zakonodavac u određenim situacijama daje mogućnost oporučitelju da takve nužne nasljednike isključi ili liši prava na nužni dio. Slijedom navedenog, Exheredatio nota causa označava jednu od najstrožih sankcija nasljednog prava u kojoj oporučitelj u svojoj oporuci može izraziti nezadovoljstvo zbog nasljednikovog ponašanja te ga iz zakonom prediviđenih slučajeva potpuno ili djelomično isključiti iz prava na njegov nasljedni dio. Sa druge strane, postoji Exheredatio bona mente gdje će oporučitelj lišiti nužnog dijela svoje potomke i posvojenike kako bi osigurao uzdržavanje njihovih potomaka.