Na srednjem Istoku između rijeka Tigrisa i Eufrata prije 6000 godina nastaje jedna od prvih civilizacija, a narodi tog područja imali su vrlo razvijenu kulturu i gradove, koristili su se pismom te su poznavali napredne ratarske tehnike, specijalizaciju rada, obrta i gospodarsku razmjenu. Kao posljedica razmjene poljoprivrednih viškova, nastaje trgovina iz koje se razvijaju poslovni odnosi koje je bilo potrebno pravno regulirati te nastaju mnogi pravni instituti. Nakon što je u Babilonu na vlast došao Hamurabi, proglasivši se amoritskim kraljem, svojim osvajanjima proširio je babilonsku vlast na cijelu Mezopotamiju stvorivši tako prvo babilonsko carstvo. Za svoje duge i plodonosne četrdesetogodišnje vladavine, Hamurabi donosi zakonik koji sadrži odredbe stvarnog, obveznog, bračnog, obiteljskog, nasljednog i kaznenog prava. U oko 300 članaka sadržanih u zakoniku obrađuje se sve što je od interesa za javno ili privatno pravo, a ta zbirka zakona imala je ključan utjecaj na pravnu povijest zapada te su ju često kopirali sve do početka antičkog doba. Hamurabi je uspio ostvariti svoja nastojanja te je carstvu podario potpuno novo uređenje, a ključnu ulogu imalo je upravo sastavljanje i donošenje glasovitog zakonskog zbornika. Hamurabijev zakonik ne predstavlja samo pravno, već i književno djelo te svjedočanstvo političke i društvene povijesti u doba vladavine kralja Hamurabija koja je Babilonu osigurala tisuću i petsto godina kulturne nadmoći.