U radu se obrađuje i analizira specifičnost “pojma poduzetnika“, kao središnjeg pojma tržišnog natjecanja. Utvrđivanje značenja ovog pojma u kontekstu odredaba europskog prava tržišnog natjecanja primarni je cilj ovog rada. Pojam poduzetnika, međutim nije definiran Ugovorom o Europskoj zajednici, kao ni drugim propisima Europske unije već je sudska praksa oblikovala široku definiciju na temelju koje se poduzetnika određuje kao “svaki entitet koji obavlja gospodarsku djelatnost, bez obzira na njegov pravni status i način njegova financiranja“. Naime, radi se o vrlo širokoj definiciji koja može obuhvatiti bilo koju osobu koja se pojavi na tržištu bilo fizička, pravna ili čak osoba bez pravne osobnosti koja obavlja određenu gospodarsku djelatnost na tržištu bez obzira na pravni status i način financiranja. Od ključne važnosti je bilo stoga postaviti određene kriterije koji moraju biti ispunjeni da se na određeni subjekt primjene propisi o tržišnom natjecanju, jer propisi i pravila tržišnog natjecanja primjenjuju se isključivo i samo na poduzetnika kao adresata. Sud je dvojbu oko razgraničenja pojma poduzetnika riješio na način da se u obzir uzimaju samo subjekti koji obavljaju djelatnost ekonomskog karaktera pružanjem dobra ili usluga na tržištu, a pritom snose rizik, ali i ostvaruju profit. Iako je sudska praksa u ovom području vrlo opsežna često je jako težak posao uz sve čimbenike i faktore utvrditi u određenim graničnim slučajevima tko se smatra poduzetnikom u okviru europskog prava tržišnog natjecanja.