Kroz povijest znatno je se mijenjala uloga progonitelja kaznenih djela. U najranijim društvima, žrtva je vršila progon. U akuzatornim postupcima prvobitnih zajednica žrtva je imala samostalan položaj. Sukobi su se rješavali mirenjem i nagodbom kršitelja normi s povrijeđenim subjektima. U Srednjem vijeku dolazi do koncentracije vlasti kod pojedinih subjekata vladanja u staleškoj monarhiji i gradovima - državama. Oni postepeno preuzimaju monopol kaznenog progona za najteža kaznena djela protiv vlasti i religije, razvijajući inkvizitorni kazneni postupak i načelo oficijelnosti kaznenog progona. Kada je načelo oficijelnosti protegnuto i na ostala kaznena djela protiv života i tijela, imovine i sl., žrtva je u potpunosti izgubila položaj sudionika kaznenog postupka. Položaj i uloga žrtva i oštećenika je se znatno smanjila i svela isključivo na položaj svjedoka u postupku pred sudom.