Skrb o starijim osobama u današnje je vrijeme važna i vrijedna istraživačka tema u Republici Hrvatskoj. Starenje je postalo i društveni problem, a na to ukazuju brojne službene statistike koje predviđaju nastavak rasta udjela starijeg stanovništva u ukupnoj populaciji. Uzrok tome jest ponajprije unapređenje zdravstva što je omogućilo dulji ljudski životni vijek. U Republici Hrvatskoj postotak starijeg stanovništva je 23%, što je skoro jedna četvrtina stanovništva Republike Hrvatske. U procesu starenja, izazovi s kojima se mogu suočiti starije osobe su financijski, zdravstveni, gubitak supružnika, gubitak bliskih kontakta s obitelji itd. Sve je više starijih osoba na rubu siromaštva jer su prosječne mirovine niske te nisu dostatne za njihove osnovne životne potrebe, a ni za prikladan smještaj u institucionalnoj skrbi. Velik broj starijih osoba se bori s raznim bolestima, a neke od njih su kardiovaskularne bolesti, odnosno bolesti srca i krvožilnog sustava, moždani udar, Alzheimerova bolest, dijabetes itd. Navedeni izazovi s kojima se starije osobe suočavaju dovode do potrebe velikog broja starijih osoba za formalnim oblikom skrbi. Uslijed siromaštva, zdravstvenih teškoća te gubitka kontakta sa svojom djecom koja osnivaju svoje obitelji, za starije se osobe nema tko brinuti. Stoga su starije osobe često u potrebi za formalnim oblikom skrbi, odnosno smještajem u državnim domovima. Uslijed nedovoljnih kapaciteta u državnim domovima otvaraju se obiteljski i privatni domovi koji su znatno cjenovno skuplji. Prosječne mirovine nisu dostatne za osnovne životne potrebe starije populacije, a osobito ne za skrb u obiteljskim domovima. U institucionalnom smještaju poput obiteljskih domova imaju problema s nedostatkom osoblja pa se ne mogu ispuniti sve potrebe štićenika. Time se krše prava starijih osoba jer ne dobivaju kvalitetnu uslugu koju su platili. Strategija Republike Hrvatske je da osobe starije životne dobi bolje upozna s njihovim pravima i uslugama kako bi ih se moglo zaštiti.