| Sažetak | Rad na daljinu općenito se može definirati kao način rada pri kojem zaposlenici ne obavljaju radne aktivnosti na središnjem radnom mjestu (uredu), tj. obavljaju ih izvan uobičajenog radnog prostora. Radna aktivnost, koja se javlja pri izvođenju takvog oblika rada, je decentralizirana. To je oblik rada u sklopu kojeg se rad obavlja na daljinu u odnosu na poslodavca ili ugovaratelja posla. Takvo općenito definiranje, može obuhvatiti različite vrste udaljenog rada budući da je svaka država svojim propisima ustalila određene pojavne oblike takve vrste rada, ovisno o potrebama i mogućnostima provedbe istog. Kao tipičnost takve radne aktivnosti javlja se korištenje informacijske i komunikacijske tehnologije (ICT). Često se opisuje i poistovjećuje s mobilnim radom, radom od kuće, udaljenim e-radom, daljinskim radom iako te pojmove treba razlikovati. Uzimajući u obzir različita definiranja, rad na daljinu, općenito sadrži barem tri elementa: „1. lokacija mjesta rada koja je djelomično ili u potpunosti neovisna o lokaciji poslodavca, ugovorne strane ili klijenta i slično, 2. uporaba informacijske tehnologije, a to su uglavnom osobna računala s priključkom na internet, elektronička pošta, telefaks i telefon, 3. organizacijski oblik i komunikacija povezana sa poslodavcem”. U hrvatskom zakonodavstvu, Rad na daljinu je uređen s četiri članka Zakona o radu, a u okviru Europske unije postoji više razina regulative koje uređuju područja relevantna za rad na daljinu, ali kao najvažniji ističe se Okvirni sporazum o radu na daljinu koji su 2002. godine sklopili europski socijalni partneri. Zbog pandemije COVID-19 dolazi do povećanja u primjeni ovakvog oblika rada što je rezultiralo nadogradnjama pravnih sustava u regulaciji ove materije uslijed uočavanja prostora za poboljšanjem nakon aktivne primjene. U radu se koriste sljedeće metode: analiza, analogija, dedukcija, klasifikacija, promatranje i usporedba. |
| Sažetak (engleski) | Telework can generally be defined as a way of working in which employees do not perform their work activities at a central workplace (office), but rather outside the usual working space. The work activity involved in this form of work is decentralized. It is a form of work in which work is carried out remotely from the employer or contractor. Such a general definition can encompass various types of telework since each country has established specific manifestations of this type of work through its regulations, depending on the needs and feasibility of implementation. One typical characteristic of such work activity is the use of information and communication technology (ICT). Telework is often described and equated with mobile work, work from home, remote e-work, distributed work, although these terms should be distinguished. Considering different definitions, telework generally includes at least three elements: 1. the location of the workplace that is partially or completely independent of the employer's location, contracting party, client, and similar, 2. the use of information technology, which mainly includes personal computers with internet connection, email, fax., 3. the organizational form and communication associated with the employer. In Croatian legislation, telework is regulated by four articles of the Labor Law. Within the European Union, there are multiple levels of regulation that govern areas relevant to telework. However, the most important one is the Framework Agreement on Telework, which was concluded by European social partners in 2002. Due to the COVID-19 pandemic, there has been an increase in the implementation of this form of work, which has resulted in upgrades to legal systems regarding the regulation of this matter, following the identification of areas for improvement during active implementation. The following methods are used in this work: analysis, analogy, deduction, classification, observation, and comparison. |
