Javni prijevoz je definiran kao putnički ili teretni cestovni prijevoz koji se pod jednakim uvjetima obavlja svim potrošačima usluga prijevoza radi ostvarivanja dobiti od strane prijevoznika. Može bit stalni, povremeni, gradski, međugradski ili međunarodni. Zbog svojih prednosti nad korištenjem osobnih vozila poput ekonomičnosti, manje štete za okoliš te manje potrebe za prostorom mnogi veliki gradovi i razvijene zemlje provode ili planiraju provoditi politike kojima je cilj minimalizirati korištenje osobnih vozila i omogućiti maksimalnu dostupnost javnog prijevoza. Modalitate javnog prijevoza uključuju cestovni, pomorski, zračni i željeznički promet. Kombiniranje tih modaliteta naziva se integrirani javni prijevoz koji je glavna tema ovoga rada. Integrirani javni prijevoz je metoda koordiniranja korištenja nekoliko načina javnog masovnog prijevoza koje pružaju različiti pružatelji usluga. Time se osigurava namjenska i jeftina prometna pokrivenost interesnog područja sa stajališta ekonomskih i negospodarskih potreba sudionika sustava. Integrirani javni prijevozi ima niz prednosti za zajednicu, gospodarstvo i okoliš. U Republici Hrvatskoj razvoj prometnog sustava smatra se ključnim za domaću i međunarodnu povezanost. Instrument regionalnog razvoja, prometna infrastruktura potiče razmjenu proizvoda i poboljšava dostupnost svim gospodarskim, zdravstvenim, turističkim i drugim sadržajima. Uvođenje integriranog javnog prijevoza putnika navedeno je u ciljevima i aktivnostima Strategije prometnog razvoja Republike Hrvatske (2017. – 2030.). Projekti integriranog javnog prijevoza sufinanciraju se iz EU fondova i trenutno se provode. Zaključno, integrirani javni prijevoz nosi niz prednosti, no u Hrvatskoj se još uvijek trenutno razvija. Za izradu ovog rada korišten je sekundarni pregled literature, a korištene metode rada su induktivna, deduktivna, metoda sinteze i analize, generalizacije i metode deskripcije te kompilacije.