| Sažetak | Romi su u Republici Hrvatskoj nacionalna manjina čiji se pripadnici suočavaju s mnoštvom različitih problema, odnosno rizika. Tijekom svojeg života često puta se suočavaju sa socijalnom isključenošću, siromaštvom i rizicima koji dovode do istog te sa promoviranjem svoje specifične kulture koju okruženje, odnosno društvo u kojem se nalaze, ne prihvaća. U radu se navodi definicija nacionalne manjine sukladno čl. 5. Ustavnoga zakona o pravima nacionalnih manjina Republike Hrvatske. Nadalje se daje definicija jezične manjine prema OHCHR Odražavaju se kroz subjektivne i objektivne čimbenike od kojih subjektivni, poput identificiranja kao nacionalne manjine, predstavljaju problem. Prema popisu stanovništva Republike Hrvatske iz 2011. godine, u Republici Hrvatskoj živi gotovo 17 000 Roma. Romi su zatvorena zajednica koja nema svoj vlastiti teritorij, već su nomadski narod, no imaju vlastitu povijest, kulturu i jezik. Socijalno su distanciraniji kako bi sačuvali svoju posebnost i oduprijeli se asimilacijskim procesima. Integraciju uvelike otežavaju ne shvaćajući da ona nije negiranje identiteta, već prihvaćanje i uključivanje romske populacije u uobičajene svakodnevne procese koji se odvijaju u društvu. Romi kroz svoju povijest nisu ostvarili puno manjinskih prava zbog jezika, socio-ekonomske i vjerske pripadnosti, prostornog stacioniranja, procesa asimilacije, problema organiziranja u smislu rasprostranjenosti i slično. Također, skloni su specifičnim zanimanjima, uključivanju u formalne oblike rada i ekonomski nepovoljnom položaju što doprinosi i ekonomskoj marginalnosti. Pravo na jezik odražava se kao početak i produžetak osobnog identiteta i kulture. Socijalni radnici mogu se nazivati i jezičnim radnicima zbog toga što je jezik ključna komponenta njihovog rada. Koriste jezik za komunikaciju s klijentima kao znak multikulturalnog razumijevanja. Socijalni radnici koriste izravni pristup intervencije koji uključuje pomoć i socijalne beneficije te informiranje o politikama koje se odnose na njihovu zajednicu. Praksa socijalnog rada usmjerena je na materijalna davanja pri čemu je izostavljen preventivan učinak na razvoj rizičnih čimbenika. Poseban izazov stručnjaka u radu s Romima predstavlja dilema između poštivanja i prihvaćanja njihove kulture i promicanja poštivanja i poduzimanja intervencija za zaštitu ljudskih prava koja moraju biti jednaka za sve. Upravo ova kategorija koja se odnosi na izazove rada socijalnih radnika s romskim obiteljima nam može poslužiti u promišljanju o mogućim područjima unaprjeđenja prakse socijalnog rada, stjecanje povjerenja Roma i djelovanja u smjeru zaštite dobrobiti članova romskih obitelji. |
| Sažetak (engleski) | Roma are members of national minorities who face many different problems and risks. During their lives, they often face social exclusion, poverty and the risks that lead to it, as well as the promotion of their specific culture, which is not accepted by the environment, that is, the society they are in. So, during almost their entire lives, they face direct discrimination. National minorities are difficult to define since there is no definite definition of national minorities. They are reflected through subjective and objective factors, of which the subjective, such as identifying as a national minority, represent a problem. According to the population census of the Republic of Croatia from 2011, almost 17 000 Roma live in the Republic of Croatia. The Roma are a closed community that does not have their own territory, they are a nomadic people, but they own history, culture and language. They are more socially distant in order to perserve their unqueness and resist assimilation processes. They greatly complicate integration without realizing that it is not a denial of identity, but rather the acceptance and inclusion of the Roma population in the normal daily processes that take place in society. Throughout their history, the Roma have not achieved many minority rights due to language, socio-economic and religious affiliation, spatial stationing, assimilation process, problems of organization in terms of distribution and the like. Also, they are prone to specific occupations, involvement in formal forms of work and economically disadvantaged position, which also contributes to economic marginality. The right to language is reflected as the beginning and extension of personal identity and culture. Social workers can also be called language workers because language is a key component of their work. They use language to communicate with clients as a sign of multicultural understanding. Social workers use a direct intervention approach that includes assistance and social benefits and information about policies that apply to their community. The practice of social work is focused on materal benefits, while the preventive effect on the development of risk factors is omitted. A special challenge for experts working with Roma face the dilemma between respecting and accepting their culture and promoting respect and undertaking interventions for the protection of human rights that must be equal for all. This category, which refers to the challenges of the work of social workers with Roma families, can be used in reconsidering the areas of improvement in the practice of social work, gaining the trust of Roma and acting in the direction of protecting the well-being of members of Roma families. |
