Život ljudi vezan je uz more i pomorstvo od samih začetaka civilizacije. Status i prava pomoraca regulirani su još u Hamurabijevom zakoniku, a razvoj se nastavlja u antičkoj Grčkoj, Rimskom carstvu, a na području današnje hrvatske u statutima obalnih gradova kao što su Dubrovnik, Split, Zadar, itd. Početkom razvoja industrije kruzinga možemo smatrati linijsko slanje pošte preko Atlantika sredinom 19. stoljeća iz kojeg se postepeno razvila kruzing industrija koja posljednjih 50 godina čini najbrže rastuću od svih turističkih djelatnosti. Bitnim faktorom opstanka kruzinga kao industrije u današnjem smislu smatraju se zastave pogodnosti, kojima kruzing kompanije posredno ograničavaju prava pomoraca. Jedna od glavnih međunarodnih organizacija koje se zalažu za ukidanje zastava pogodnosti je Međunarodna federacija transportnih radnika. Najvažnija međunarodna organizacija koja se bavi pravima pomoraca je Međunarodna pomorska organizacija (IMO), a najveće postignuće i priznanje prava radnika predstavlja Konvenvija o radu pomoraca (MLC). Ona predstavlja sveobuhvatnu kodifikaciju prava pomoraca i minimalne uvjete koje države potpisnice moraju u tom cilju ispuniti. Uz SOLAS, STCW i MARPOL, ona čini četvrti stup Međunarodnog pomorskog prava. Prava radnika na kruzerima zaostaju za pravima radnika na kopnu, posebice što se tiče radnog vremena, a što se pak tiče plaća, one ovise o radnom mjestu. Za većinu stanovnika razvijenih zemalja, plaće na najnižim pozicijama su neprihvatljive, dok za brojne stanovnike nerazvijenih zemalja one predstavljaju poslovnu priliku kakvu teško mogu dobiti u svojim zemljama. Prava radnika donekle se štite nacionalnim kolektivnim ugovorima, kao što je u Hrvatskoj Nacionalni kolektivni ugovor za hrvatske pomorce na brodovima u međunarodnoj plovidbi, odnosno kolektivnim ugovorima između pojedinih sindikata i kruzing kompanija. Ranjivost pomoraca oduvijek je prisutna, no u prethodnih nekoliko godina potencirana je i pojavom pandemije bolesti COVID-19 kad su stotine tisuća pomoraca zadržane na brodovima protiv svoje volje zbog straha od širenja bolesti. U radu se koriste sljedeće metode: analiza, analogija, dedukcija, klasifikacija, promatranje i usporedba.