Beskućništvo je globalan problem koji zahvaća sve osobe neovisno o spolu, dobi ili socioekonomskom podrijetlu. Neadekvatni uvjeti stanovanja svakodnevica su za 1,6 milijardi ljudi širom svijeta, a trenutno su mlade osobe u najvećem riziku od beskućništva. Uzroci beskućništva su višestruki, a među najistaknutijima su siromaštvo, socijalna isključenost, dugotrajna nezaposlenost, nizak stupanj obrazovanja, narušeno tjelesno i mentalno zdravlje. Učestalo kršenje prava beskućnika, izloženost uznemirivanju, ponižavanju, ekstremnom nasilju, te prisutnost diskriminacije i stigmatizacije prema beskućnicima u društvu su polazišta za kreiranje pravednijih socijalnih politika koje će se razradom strategija i provođenjem učinkovitijih mjera uz rješavanje njihovog stambenog statusa usmjeriti i na potrebnu socioekonomsku integraciju. Cilj ovog rada je utvrditi mehanizme socioekonomske integracije beskućnika u društvo. Svrha rada je definirati koncepte siromaštva, socijalne isključenosti i beskućništva (definicija, zakonski okvir i regulativa, uzroci pojave, pružene usluge, diskriminacija i stigmatizacija, utjecaji pandemije COVID-19); analizirati mehanizme socijalne integracije beskućnika definirajući pojmove socijalne uključenosti, navodeći aktivnosti u području socijalne integracije osoba koje su u riziku od beskućništva ili su već ostale bez svog doma i nevladinog sektora u skrbi za beskućnike, opisujući važnost socijalne podrške, kulturne integracije i uloge socijalnog radnika u socijalnoj integraciji beskućnika; analizirati mehanizme zapošljavanja beskućnika navodeći uspješno provedene programe i projekte za zapošljavanje beskućnika u Hrvatskoj i svijetu, opisujući ulogu socijalnog poduzetništva u funkciji zapošljavanja beskućnika, poteškoće tijekom ekonomske integracije beskućnika, te ulogu socijalnog radnika u uspješnijoj prilagodbi beskućnika na tržište rada.