Parnični postupak je postupak u kojem se raspravlja o osnovnim pravima i obvezama čovjeka i građanina, a uređen je Zakonom o parničnom postupku. Duže vrijeme se odgađalo donošenje zadnjeg Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku, ali su ipak izmjene i dopune prošle postupak donošenja te su stupile na snagu 2019. godine. Neke novine su razjašnjene kroz skupove stručnjaka, a neke kroz sudsku praksu. Cilj ovog rada je prikazati promjene koje se odnose na parnične troškove. Odredbe Zakona o parničnom postupku iz 2013. godine u dijelu koji regulira parnične troškove naizgled su jednostavne, ali su u praksi stvarale brojne dvojbe i otvarale mnoga pitanja u odnosu na koja sudska praksa nije imala odgovor. Zbog toga je praksa sudova u primjeni odredaba o parničnom trošku vrlo raznolika i nejednaka, pa od tuda i dolazi potreba za Novelom Zakona o parničnom postupku koja će propisati nova pravila o obračunu troškova. Novela je višestruko, ali ne i sustavno, zahvatila u uređenje troškova parničnog postupka. U radu su prikazane sve dosadašnje promjene Zakona o parničnom postupku i što se sve tim promjenama postiglo. Zašto je i nakon toliko promjena prijeko potrebna bila još jedna i to najbitnija za ovaj rad, Novela iz 2019. godine. Detaljno su analizirane sve novelirane odredbe te se kao najbitnije navode one koje govore da se parnični troškovi obračunavaju metodom kvantnog obračuna. Prvo se određuje omjer uspjeha svake stranke u postupku te se nakon toga ti postotci međusobno obračunavaju. Veliku ulogu u određivanju visine parničnih troškova ima potpun uspjeh u parnici odnosno potpun neuspjeh i djelomičan uspjeh u parnici. Svaka od tih situacija je objašnjena u radu s odgovarajućim primjerima za lakše razumijevanje.