Atenom su od pamtivijeka vladala četiri plemena te je prošla nekoliko vrsta vladavina. No, ovaj rad se bavi uređenjem Atene u vrijeme demokracije, ne i uređenjem Atene u vrijeme vladavine aristokracije. Demokracija je danas predmet mnogih izučavanja te je zanimljivo da postoji od 6. st. pr. n. e. Svrha je odrediti kada je počelo doba demokracije u Ateni i kako se razvijala. Iako se aristokracijsko vrijeme ne razmatra, aristokraciji treba dati naglasak jer je ona još dugo prisutna na putu prema demokraciji. Iako vladari, od Solona pa sve do Klistena, pokušavaju smanjiti utjecaj plemića na vladanje državom, ne smije ih se zanemariti jer oni su isto građani Atene. I to, ne bilo kakvi građani, nego građani koji su izrazito bogati i imućni. Zato su se vladari trudili koliko ih opterete, toliko i da udovolje njihovim potrebama. Demokratski vođe su ih opterećavali dodatnim porezima kao što su liturgije i trijerahije, ali ta njihova obveza održavanja predstava i svečanosti za njih je predstavljala nešto bitno, nešto gdje bi se oni mogli istaknuti, čuti njihovo ime. Bogati na te obveze nisu gledali negativno, kao što se danas gleda na svaku obvezu nametnutu od strane države. Koliko su bili bogati, toliko su bili i tašti. Kako su bili pohlepni, doveli su dužnike u opasnost ropstva svojim lihvarskim kamatama. Solon je tome stao na kraj, te ukinuo dužničko ropstvo, izravno time oštetio bogati sloj. No, radnu snagu dužnika su brzo nadomjestili robovima zarobljenima u ratu ili kupovanjem na tržnicama. Sa Solonom i ovim promjenama počinje doba demokracije. Dolazi do podjele građana na razrede prema poljoprivrednim proizvodima, nema više podjele po krvi ili imetku. Dolazi do uzdizanja građanstva i seljaštva. Bitni element demokracije je i stvaranje novih državnih organa (narodna skupština, vijeće, sud), no i dalje su prisutni državni organi osnovani u vrijeme vladavine aristokracije (areopag, arhonti, sud efeta). Iako svaki demokratski vođa nastoji smanjiti ovlasti i utjecaj aristokratskih institucija i dati sve više ovlasti demokratskim ustanovama, taj proces teče vrlo sporo. Polako se počinju isticati tri grane vlasti: narodna skupština predstavlja organ neposredne demokracije te zakonodavno tijelo, vijeće je izvršno tijelo, a sud sudbeno tijelo. Tako atenski građanin postaje punoljetan sa 18 godina, prvo služi vojsku te sa 20 godina stupa u narodnu skupštinu kao punopravni građanin. Flaceliere u svom djelu Grčka u doba Perikla detaljno objašnjava privatni i javni život Atenjana i njihovih obitelji. Iznosi detaljnji pregled o odgoju, radu na poljima, vjerskom životu te rad pojedinih organa demokracije. Vrlo malo informacije se može naći o Efijaltu, iako se on smatra veoma značajnim za atensku demokraciju. Efijalt prvi oduzima ovlasti areopagu kao organu koji postoji još od aristokracije te njegove ovlasti prenosi na novoosnovana demokratska tijela. Iz svega napisanoga, možemo zaključiti da je demokracija prošla dug put u Ateni. Prošla je nekoliko vođa da bi svoj vrhunac dobila za vrijeme Perikla. Kroz atensku trgovinu, vijest o atenskoj demokraciji i načinu vladanja u kojem narod donosi većinu odluka, proširila se i u druge krajeve svijeta. Važno je naglasiti da se Atenjani nisu lako dali pokoriti drugim narodima te da su se trudili održati svoju neovisnost i svoje institucije. Koliko su demokratični i liberalni bili, vidi se iz njihova odnosa prema strancima, doseljenicima. Nisu im davali prevelika politička prava te su im ograničavali visinu i vrijdnost imovine koju smiju posjedovati. No, imali su potpno slobodu u svim ostalim područjima te su ih cijenili i smatrali njihova umijeća poduzetništva, trgovanja, njihove običaje vrlo vrijednima. Poštovali su ih i smatrali su ih bitnima u razvoju vanjske politike.