Europski uhidbeni nalog (u daljnjem tekstu: EUN) je nalog koji izdaje nadležno pravosudno tijelo države članice Europske unije (u daljnjem tekstu: EU) za uhićenje i predaju one osobe koja se zatekne u nekoj od država članica EU u svrhu kaznenog procesa ili izvršenja zatvorske kazne odnosno mjere koja uključuje oduzimanje slobode. Na snazi je od 2004. godine u svakoj državi članici Europske Unije. Mehanizam EUN-a počiva na načelu uzajamnog priznanja sudskih odluka, što bi značilo da svaka država članica mora ujednačiti svoje propise. Republika Hrvatska učinila je to 2010. godine kada je izglasala Zakon o pravosudnoj suradnji u kaznenim stvarima s državama članicama Europske unije (NN 91/10, 81/13, 124/13, 26/15, 102/17, 68/1870/19, 140/20), koji je stupio na snagu 2013. godine. EUN je zamjena za tradicionalni sustav izručenja koji se nije pokazao kao najadekvatniji, osobito kad govorimo o njegovoj dugotrajnosti, dok EUN ima ograničene vremenske rokove. Također, vrlo je važno napomenuti provjeru dvostruke kažnjivosti koja više nije potrebna u 32 kategorije kaznenih djela, dok je kod tradicijskog sustava izručenja ona bila jedna od temeljnih pretpostavki izručenja. U radu će se analizirati predmet Perković gdje se istaknulo pitanje zastare kaznenog progona za kaznena djela za koja se isključuje provjera dvostruke kažnjivosti, gdje je Vrhovni sud Republike Hrvatske (dalje u tekstu: VSRH) zauzeo stav da je provjera zastare isključena za ona kaznena djela koja su kataloški nabrojena te da za njih nema provjere dvostruke kažnjivosti.