Alkoholizam nije samo javnozdravstveni problem već i socijalni problem. Ovisnost o alkoholizmu ne pogađa samo pojedinca već i njegovu obitelj i zajednicu. Posljedice konzumacije alkohola su: gubitak posla, siromaštvo, nasilje u obitelji, razvodi brakova te ovisnik ostaje sam, izoliran i stigmatiziran. Alkoholizam predstavlja jedan od najvećih problema i izazova socijalnog rada. Socijalni radnik ima tri temeljne uloge u prevenciji alkoholizma: primarnu, sekundarnu i tercijarnu. Socijalni radnik ima holistički pristup prema ovisniku, motivira ga i surađuje s njim i njegovom cijelom obitelji u bolnicama i klubovima liječenih alkoholičara (dalje: KLA). Socijalni radnik ima veliku ulogu u ponovnoj socijalizaciji ovisnika, a kao novo rješenje uveden je socijalni mentor. Iako Zakon o socijalnom radu ne spominje izričito bivše ovisnike o alkoholizmu kao korisnike socijalnog mentorstva, može se pretpostaviti da ih Zakon svrstava u socijalno osjetljive skupine. Kroz ovaj oblik socijalni radnik pomaže bivšem ovisniku u socijalizaciji. Za smanjivanje rizičnih socijalnih faktora ovisnosti, integraciji ovisnika u socijalnim odnosima i tretmanima za napuštanje ovisnosti od alkoholizma uloga socijalnog radnika je značajna. Alkoholizam kao duševni poremećaj ili duševna bolest je stanje koje utječe na razmišljanje, osjećaje, raspoloženje i ponašanje. Utječe na sposobnost kvalitete življenja, povezivanja s drugim ljudima, narušava život u zajednici i svakodnevno funkcioniranje ovisnika.