Namjera ovog diplomskog rada je istražiti mogućnosti i uvjete pružanja besplatne pravne pomoći kroz pravne klinike. U prvom dijelu rada ukratko će se definirati koncept pravnih klinika kao poseban oblik nastave te njihov povijesni razvoj koji je okosnica za cijelu tematiku. Pružanje besplatne primarne pravne pomoći građanima Republike Hrvatske uređeno je brojnim propisima, a poseban će naglasak biti na zakonskom okviru pružanja besplatne pravne pomoći te kako je to bilo regulirano do donošenja novog Zakona o besplatnoj pravnoj pomoći i kako je regulirano danas. Vrlo je važno razgraničiti primarnu od sekundarne pravne pomoći, a nakon navedenog razgraničenja naglasak će biti na pružanju primarne pravne pomoći kroz pravne klinike. Također će se govoriti o ovlaštenim pružateljima primarne pravne pomoći, njihovim korisnicima te samom načinu financiranja pravne pomoći putem pravnih klinika. U tom kontekstu postoji niz problema i nedostataka, a kao glavni nedostatak ističe se položaj pravnih klinika u sustavu obrazovanja. Razmotrit će se problematika nedostatne uređenosti položaja pravnih klinika unatoč tome što kliničko obrazovanje zasigurno podiže kvalitetu studiranja na pravnim fakultetima u Hrvatskoj i doprinosi njihovoj učinkovitosti, a samim time i većoj kvaliteti pravnog obrazovanja općenito. Pravne klinike pružaju inovativan pristup obrazovanju za buduće pravnike. Metoda poučavanja koja se koristi u pravnim klinikama ima za cilj podizanje svijesti studenata o pravnim pitanjima. Također je važno razmotriti i mogućnost uvođenja kliničkog obrazovanja u kurikulume fakulteta jer se može smatrati odgovorom na niz otvorenih pitanja vezanih za problematiku kliničkog obrazovanja i takav pomak bio bi u skladu s obrazovnim ciljevima pravnih fakulteta kao i krajnjim strateškim ciljevima fakulteta. Obrazovanje bi se na taj način podiglo na višu razinu kako na zadovoljstvo samog fakulteta, tako i primatelja i davatelja pro bono pravne pomoći.