U okviru ovog rada, obrađene su dvije teme čija je problematika međusobno povezana, obzirom da su pomorske nezgode jedan od uzroka koji može imati za posljedicu onečišćenje morskog okoliša. U prošlosti je pomorska nezgoda kao izvanredan događaj, obuhvaćala štetu za brod, teret ili imovinu, ali u moderno doba, ona uključuje i onečišćenje morskog okoliša, što su prihvatile i međunarodne konvencije, od kojih mnoge na istovjetan način definiraju pomorske nezgode kao svaki događaj ili skup događaja istog podrijetla koji prouzroči štetu uslijed onečišćenja ili stvara tešku i neposrednu prijetnju nastanku takve štete. Nakon nezgode se provodi pomorska istraga kako bi se otkrilo što je dovelo do nezgode, ali i utvrdilo tko su odgovorne osobe radi primjene odgovarajućih prekršajnih ili kaznenih sankcija. U drugoj polovici 20. stoljeća intenzivira se gradnja brodova za prijevoz ulja što povećava opasnost od pomorskih nezgoda i ispuštanja ulja te ozbiljnih posljedica za morski okoliš, a to je nažalost i potvrđeno velikim tankerskim nezgodama koje su bile povod donošenju brojnih konvencija. Najistaknutija organizacija pod čijim je okriljem usvojeno mnogo važnih konvencija je Međunarodna pomorska organizacija (IMO). Njena je zadaća poboljšanje sigurnosti međunarodnog brodarstva i sprječavanje onečišćenja s brodova. Međunarodne konvencije uvelike su pridonijele unifikaciji pomorskog prava pa su kroz ovaj rad obrađene neke od njih koje se odnose na pomorsku sigurnost, sprječavanje onečišćenja mora te odgovornost i naknadu štete zbog onečišćenja. Europska unija, potaknuta nezgodom tankera Erika, usvojila je paket mjera Erika I, II. i III., također sa ciljem unaprjeđenja sigurnosti brodarstva i zaštite okoliša, a u okviru drugog paketa mjera Erika II., osnovana je i Europska agencija za sigurnost pomorskog prometa (EMSA). Unija uvodi i kaznenopravni sustav odgovornosti za onečišćenje mora s brodova putem Direktive 2005/35/EC o onečišćenju mora s brodova koja je detaljnije objašnjena naknadno kroz diplomski rad. Republika Hrvatska postala je stranka većine relevantnih konvencija o onečišćenju mora s brodova putem sukcesije ili samostalnim potvrđivanjem. Ovo pravno područje pokriveno je i nacionalnim propisima koji su usklađeni s aktima Europske unije.