Tema ovog diplomskog rada je suđenje u razumnom roku, kao temeljno ljudsko i procesno pravo koje u sklopu prava na pošteno suđenje jamči pravnu sigurnost i učinkovitost pravosudnog sustava. U radu se analizira pravni okvir koji štiti ovo pravo, uključujući relevantne međunarodne konvencije poput Europske konvencije o ljudskim pravima, kao i domaće propise koji čine sustav zaštite prava na suđenje u razumnom roku te se odnose na standarde pravičnosti i brzine postupaka. Nakon uvoda, prvo poglavlje rada daje pregled normativnog okvira i razvoja pravnih sredstava za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku, kao posljedica usklađivanja s praksom Europskog suda za ljudska prava. Treće poglavlje raspravlja aspekte postupovnih pitanja i nadležnosti sudova. Četvrto se poglavlje fokusira na uzroke neučinkovitosti hrvatskih sudova kao i na izazove i probleme s kojima se sudovi suočavaju u ostvarenju i zaštiti prava na suđenje u razumnom roku, uključujući preopterećenost sudova, manjak resursa i proceduralne komplikacije. Posebna pažnja posvećuje se mogućnostima poboljšanja učinkovitosti sudskih postupaka, kako bi se osiguralo da pravo na suđenje u razumnom roku ne bude samo teorijsko pravo, već i stvarna garancija svim građanima.