Ugovorom o funkcioniranju Europske unije utvrđene su kategorije i područja nadležnosti Unije. Nadležnosti su podijeljene u tri glavne kategorije: isključive nadležnosti, podijeljene nadležnosti i komplementarne nadležnosti. Komplementarne nadležnosti odnose se na intervenciju EU-a samo u svrhu pružanja podrške, koordinacije i nadopune djelovanja zemalja EU-a. Pravno neobvezujućim dokumentima EU-a ne smije se zahtijevati usklađivanje zakona ili propisa država članica. U kategoriju komplementarne nadležnosti pripada i politika nadležnosti za zaštitu i poboljšanje ljudskog zdravlja. Upravo se zaštita ljudskog zdravlja našla u središtu interesa i politika cijelog svijeta. Godinu 2020. i polovicu 2021. obilježila je pandemija virusa COVID-19. Opasnost od širenja zaraze dovela je, do ograničenja brojnih sloboda. Države članice Europske unije donijele su izvanredne nacionalne mjere s ciljem suzbijanja širenja pandemije i zaštite javnog zdravlja. Europska unija našla se pred izazovom zaštite zdravlja svih građana EU, i istovremeno zaštite samih njezinih temelja, temeljnih sloboda. Djelovanje kojim je EU nastojala uspostaviti svojevrsnu ravnotežu između navedenih interesa vidljivo je kroz soft law mehanizme kojima se Unija koristila s obzirom na to da nema isključivu nadležnost u području zaštite zdravlja ljudi. U ovom se radu razmatra postupanje EU tijekom pandemije i analiziraju se doneseni dokumenti. Pokušat će se utvrditi je li takvo postupanje bilo adekvatno te koje su moguće posljedice pandemije na samu EU.