Financijska kriza bila je problem kompleksne naravi a premisa ovog rada je da agencije za kreditni rejting nose najveći teret odgovornosti za nastanak financijske krize. Kada se SAD počeo razvijati od istočne obale prema zapadu, udaljenost trgovanja se također proširila i kao rezultat toga, trgovci često nisu znali svoje klijente što im je ulijevalo strah od neplaćanja. U takvoj situaciji razvila se potreba za institucijama koje bi ocjenjivale reputaciju klijenata. Agencije za kreditni rejting su kompanije koje ocjenjuju sposobnost određene fizičke ili pravne osobe da vrati kredit. One definiraju kreditni rejting kao neovisno mišljenje o kreditnom riziku, odnosno procjenu mogućnosti i volje dužnika da u cijelosti i pravodobno podmiri sve dospjele obveze. Strukturirano financiranje je tehnika koja služi za učinkovito usavršavanje i zaštitu bilo koje profitabilne gospodarske aktivnosti izvan opsega uobičajenih oblika vrijednosnih papira poput obveznica ili kapitala s ciljem smanjenja troškova poput troškova kapitala i agencijskih troškova. Jedan od najsloženijih strukturiranih financijskih instrumenata su kolateralizirane dužničke obveze i vrijednosni papiri osigurani hipotekom. Upravo će ti financijski instrumenti biti u središtu financijske krize. Zakonodavci diljem svijeta nisu prvotno pridavali pozornost financijskoj krizi koja se počela događati na američkom tlu no u listopadu 2008. godine, kriza je obuhvatila i Europsku Uniju. EU je morala osmisliti mehanizme i pravne okvire koji će onemogućiti da se sljedeća takva kriza ponovi a u središtu Europskog pravnog okvira koji regulira tržište financijskih instrumenata nalazi se Direktiva o tržištima financijskih instrumenata, poznata kao i MiFID II