Kroz povijest postojala je potreba za čuvanjem određene građe koja je bila od posebne važnosti. Zato su ljudi kroz određena povijesna razdoblja sakupljali predmete te ih pohranjivali u posebne prostorije u kojima su se čuvali. Prikazuje se kroz povijest način čuvanja građe od stare Mezopotamije, Egipta, Bizanta, Atene, Bliskog istoka, starog Rima pa do Francuske revolucije. Tek oko 16. stoljeća prvi put se uvodi sam pojam arhivistika. Pokušao se pronaći sistem kako bi se što lakše mogli snalaziti u pronalasku arhivske građe. Do 19. stoljeća institucije su same vodile brigu o čuvanju pisane dokumentacije, nakon toga se javlja potreba o zajedničkome čuvanju arhivske građe u koji se uključuju arhivska služba i sami stvaraoci arhivske građe. Kako bi se uveo red u slaganje građe, pojavljuju se pojmovi načelo provenijencije i načelo pertinencije koji označavaju način preslagivanja i pohrane arhivske građe u arhivima. Hrvatska po pitanju arhiva bitno zaostaje od ostalih Europskih država, nije ažurno slijedila tokove koje su slijedile ostale države. Što se odnosi na sam pojam zaštite arhiva, razvoja arhiva, arhivske mreže kao mreže ustanova. Također i Hrvatska ima određeni tijek razvoja arhiva kroz povijest pa se tu posebno mogu naglasiti arhiv Dubrovačke Republike, arhiv Zagrebačkog Kaptola te sadašnji državni arhiv u Zagrebu.