Demografska slika Republike Hrvatske prati svjetske trendove i obilježena je rastom udjela starijih osoba. Formalna skrb za starije osobe u vidu Domova za starije i dalje predstavlja najčešći oblik institucionalne skrbi za starije osobe. U radu su opisane teorije i modeli koje govore o putu od svijesti o potrebi kod starijih osoba do korištenja usluge ponajprije radi se o Andersenovu modelu ponašanja u korištenju medicinskih usluga, Teoriji reaktancije te o Modelu prijetnji samopoštovanju. Također radi boljeg razumijevanja potreba opisane su potrebe u kontekstu dugotrajne skrbi te prema indeksu potreba prema kojem je baziran istraživački upitnik. Za razumijevanje uloge socijalnog rada opisuje se korisnička perspektiva najvažnijih kvaliteta socijalnog radnika zaposlenog u Domu za starije te se također govori o socijalnom radu u domovima za starije osobe iz perspektive socijalnih radnika. Nadalje opisan je pojam korisničke perspektive, njegov nastanak te razvoj i inovacije u području korisničke perspektive. Ovaj rad istražuje perspektivu starijih soba koje žive u Domu za starije i nemoćne osobe u Požegi. Glavni cilj jest dobiti uvid u to kako korisnici Doma vide svoje potrebe, ulogu socijalnog radnika u Domu te kako se njihova iskustva i potrebe integriraju u pomoć i skrb unutar Doma. Istraživanje je pokazalo kako se glavne potrebe korisnika mogu svrstati u dvije kategorije individualizirana skrb te osobna dobrobit. Te se ove kategorije potreba protežu i u očekivanja koja imaju od socijalne radnice odnosno očekuju da je socijalni radnik osoba koja će čuvati dobrobit korisnika, rješavati tekuće probleme uz ljubazan i obziran pristup korisniku. Istraživanje ukazuje kako korisnici kroz osvrtanje na integraciju iskustava i potreba u različite oblike pomoći i skrbi razmatraju načine na koji njihove potrebe i iskustva mogu biti osnaženi, a njihov identitet očuvan. Potrebno je uvesti niz manjih promjena u već postojeće usluge i oblike skrbi kako bi bolje odgovarali na individualne potrebe korisnika, primjerice uvođenjem fleksibilnog vremena obroka, pospremanja sobe i sl. korisnici imaju veću slobodu pri organizaciju dnevnih aktivnosti što je važno za osobnu autonomiju osobe.