Do stvaranja schengenskog prostora došlo je potpisivanjem Schengenskog sporazuma i Schengenske konvencije što čini “schengensku pravnu stečevinu” koja je integrirana u okvir Europske unije. Cilj koji je time Europska unija htjela postići jest ukidanje granica i graničnih kontrola, odnosno omogućiti slobodan ulaz/izlaz iz jedne u drugu državu schengenskog prostora. Osim toga, potrebno je bilo pojačati kontrolu i nadzor vanjskih granica radi sprječavanja i suzbijanja kriminala te lakše kontrole imigracije i azila. Nadzor vanjskih granica provode same države članice schengenskog prostora uz pomoć Schengenskog informacijskog sustava (SIS) i agencija poput Agencije za europsku graničnu i obalnu stražu (Frontex) i Agencije Europske unije za suradnju tijela za izvršavanje zakonodavstva (Europol). Zakonik o schengenskim granicama regulira cijeli schengenski prostor te uspostavlja pravila kojih se sve države članice moraju pridržavati. Važno je napomenuti i ulogu Republike Hrvatske u schengenskom prostoru jer ona sada predstavlja vanjsku granicu schengenskog prostora koju mora štititi pa je i odgovornost veća. Međutim, možemo reći kako je RH ulaskom u schengenski prostor postala u potpunosti članica Europske unije što je građanima donijelo razne blagodati.