Djeca su naše najveće blago – fraza je koja se koristi već desetljećima i koja znači da bez djece naš život ne bi bio potpun. No, u prošlosti djeca čim bi stala na noge već bi se smatrali odraslima te bi morali raditi i pridonositi domaćinstvu. Dječja prava bila su zanemarena do te mjere da djeca niti su išla u školu niti su bila na neki način integrirana u društvo, već bi samo služila kao resurs roditeljima za zaradu. Mnogi očevi prodavali su svoju djecu, kako bi prehranili ostatak obitelji, jer su se ta djeca smatrala viškom. Samo je mali dio djece bio u mogućnosti školovati se i proživjeti svoje djetinjstvo onako kako ga djeca trebaju proživjeti – igrajući se. Tek se 1989. usvajanjem Konvencije o pravima djeteta, svijet ujedinio s ciljem da se stvori svijet kakav djeca zaslužuju. Tom Konvencijom propisana je zaštita djece, sve što svako dijete treba imati ili smije učiniti te na koji način se treba postupati prema djeci. Dječja prava svakom djetetu trebaju osigurati mogućnost da dosegne najviše što može. Sva su prava povezana i jednako važna. Osim što nam prava pripadaju jer smo se s njima rodili, jednako je važno da poštujemo i tuđa prava. Stoga, cilj ovog rada jest na pravilan način prikazati prava djece te kojim su dokumentima prava djeca zaštićena. Nadalje, prikazat će se problemi s kojima se djeca susreću pri ostvarivanju svojih prava. Zatim, u radu je prikazana sudska praksa kojom se prikazuje da kada je u pitanju dijete, slučaj treba riješiti u najboljem interesu djeteta.