U ovome završnom radu bavimo se temom kazne zatvora i njenim alternativama. Kazna zatvora kao glavna kazna postala je sredinom 18. stoljeća u Europi, a do tada sankcije koje su prevladavale bile su smrtna kazna, imovinska kazna, deportacija i izgon iz zemlje te fizičke kazne. Naša Republika Hrvatska ovu terminologiju podrobnije uređuje Zakonom o izvršavanju kazne zatvora, Kaznenim zakonom, Ustavom Republike Hrvatske i ostalim značajnim zakonskim i podzakonskim aktima. Svrha zatvora se kroz povijest bitno mijenjala, a danas predstavlja ograničavanje slobode osobe koja je počinila kazneno djelo, a sve to sa ciljem pravilne rehabilitacije i socijalne reintegracije. Kako bi se kazna zatvora pravilno izvršila potrebno je pridati veliku važnost načelima izvršavanja, ali ujedno i poštivanju i zaštiti prava koja zatvorenik uživa. Iako dolazi do zatvaranja osobe u prostorije zatvora ili kaznionice, sustav se trudi maksimalno osigurati brojne mjere kojima bi se zatvoreniku omogućio život dovoljno sličan onome koji bi imao i na slobodi uz naravno pripremanje i osposobljavanje te osobe na normalno funkcioniranje kako u samostalnom životu pa tako i u društvu. Ovaj rad sadrži detaljnije objašnjenje kazna oduzimanja slobode u hrvatskom kaznenom zakonu s posebnim osvrtom na samu kaznu zatvora, kaznu dugotrajnog zatvora i kaznu kratkotrajnog zatvora. Sukladno tome, razrađene su i alternativne sankcije koje vežemo uz ovaj pojam kako bismo uvidjeli njihove mane i prednosti u odnosu na kaznu zatvora. Ovaj rad detaljnije opisuje sami nastanak kazne zatvora i njene vrste, njeno mijenjanje kroz povijest, teorije koje se tiču svrhe kazne i pojedinosti svakog pojma vezanog za kaznu zatvora. Kazna općenito ima vrlo važnu ulogu u regulaciji ljudskog ponašanja što ćemo i zamijetiti u nastavku ovoga rada.