Roditeljsku skrb definiramo kao ukupnost prava, dužnosti i odgovornosti roditelja za svoju maloljetnu djecu. Roditeljska skrb se od uvijek odnosila na odnos između roditelja i djeteta koji je ispunjen uzajamnim dužnostima, pravima i poštovanjem. Taj odnos se kroz povijest mijenjao pa je tako od neograničene očeve vlasti, preko roditeljske vlasti došlo do uspostavljanja roditeljskog prava i prava djeteta. Roditelji roditeljsku skrb stječu rođenjem djeteta (ili posvojenjem), a gube punoljetnošću djeteta, odnosno ako dođe do sklapanja maloljetničkog braka, te smrću djeteta ili roditelja. Roditelji se ne mogu odreći roditeljske skrbi, a ista je neprenosiva te ocu i majci pripada ravnopravno. Prema temeljnim načelima Obiteljskog zakona Republike Hrvatske, ostvarivanje roditeljske skrbi ocu i majci pripada ravnopravno, te je ostvaruju zajednički i sporazumno. Cilj ovog rada jest prikazati ulogu socijalnog rada u postupcima ostvarivanja roditeljske skrbi i ostvarivanju načela ravnopravnosti. Važnost socijalnog rada u postupcima ostvarivanja roditeljske skrbi ističe se kroz nadležnost centara za socijalnu skrb, koji su nadležni pružati pomoć i potporu roditeljima u ostvarivanju roditeljske skrbi, te izricati mjere za zaštitu osobnih prava i interesa djeteta, kao i izrađivati stručna mišljenja u postupcima u vezi s roditeljskom skrbi roditelja. Temeljna načela na kojima se zasniva postupak u vezi s odlučivanjem o roditeljskoj skrbi jest načelo najboljeg interesa djeteta te načelo ravnopravnosti (u ovom slučaju oca i majke).