Mentalni poremećaji danas su sve češća pojava, posebno kod mladih ljudi što predstavlja odgovornost ne samo pojedinca, nego i obitelji, društva i šire zajednice. Stigma i diskriminacija se pojavljuje kao prva prepreka s kojom se osobe s mentalnim poremećajima suočavaju, a nažalost iako se društvo razvija, stigma i diskriminacija ne zaostaju. Brojni autori navode kako su depresija i anksioznost među najčešćim problemima koji pogađaju stanovništvo, a također je poznato kako je depresija jedan od najčešćih uzroka suicida. Iz svega navedenog može zaključiti kako postoji velika potreba za rješavanjem tih aktualnih i široko raširenih problema. No, pitanje koje se uvijek postavlja je na koji način ih riješiti i zaštiti mentalno zdravlje ljudi Kako bi se uopće osobama s mentalnim poremećajima pružila adekvatna podrška, kako bi ih se razumjelo, ali i integriralo u društvo potrebno je djelovati na tri razine; pojedinca, obitelji i zajednice. Uloga socijalnih radnika na sve tri razine je ključna s obzirom na to da imaju kompetencije potrebne za rad na očuvanju mentalnoga zdravlja. Brojni autori naglašavaju koliko je psihologija imala utjecaj na profesiju socijalnoga rada pa u radu s pojedincima socijalnim radnicima pomažu dva najpoznatija psihološka pristupa: psihodinamski i kognitivno - bihevioralni. Na razini obitelji fokus se stavlja na educiranju članova obitelji o bolesti i na koji način pomoći oboljelom članu obitelji, a zajednica, kao najzahtjevnija razina obuhvaća promociju i prevenciju. Nekolicina socijalnih radnika navode kako je profesija uvelike podcijenjena prema tome moglo bi se reći kako profesija socijalnoga rada ima puno neiskorištenog potencijala, posebno u području mentalnog zdravlja.