Nadređenost prava Europske unije temelji se na ideji da će, tamo gdje dođe do sukoba između prava Europske unije i nacionalnog prava države članice, prva prevladati drugu u navedenom sukobu. Da je situacija obrnuta države članice Europske Unije mogle bi jednostavno dopustiti da nacionalni zakoni država članica imaju prednost nad zakonodavstvom Europske unije. U tom slučaju, provedba politika Europske unije postala bi nemoguća. Nekoliko argumenata govori o sudskoj praksi Suda Europske unije kojom se potvrđuje prevlast prava Unije: međunarodna pravna obveza poštivanja ugovora, uspostavljanje učinkovitosti i jedinstvene primjene prava Unije te autonomni karakter pravnog poretka Unije. Svi su se pravni sustavi u Europskoj uniji morali nositi sa zahtjevom Suda Europske unije za prevlast nad nacionalnim pravom. U nekim sustavima to je bilo neupitno. U drugima je bilo značajnijih kontroverzi i komplikacija. Sama priroda ovih poteškoća razlikuje se među državama članicama koje pripadaju Uniji. Ta raznolikost proizlazi kao rezultat različitih ustavnih tradicija. Prostor onemogućava isti opsežni tretman svih država članica Europske unije. Predmet ovog rada je nadređenost europskog prava. Metoda koja se koristila u radu je analiza sadržaja te se na temelju dostupne literature analizirala nadređenost europskog prava nad nacionalnim pravima država članica.