Unatoč činjenici da tema ovog diplomskog rada nije trenutno aktualna, sasvim je izgledno da će to postati u skorije vrijeme postupnim slabljenjem trenutne pandemije uzrokovane virusom COVID-19. Cilj rada bio je istražiti razvitak prometa na unutarnjim vodama, kako u europskom okviru, tako i na području Republike Hrvatske. Elaborirano je kako je tekao razvoj plovidbe unutarnjim vodama, od ranih vremena primitivne plovidbe rijekama pa sve do suvremenih luka koje su se izgradile u uvalama i obalama svake imalo prometne rijeke, a sve popraćeno pravnim aktima koji su uređivali svako iole važno pitanje prometovanja rijekama, jezerima i kanalima. Autor rada sustavno prolazi kroz sve konvencije i zakonske akte koji su bili i još jesu na snazi u našem pravnom poretku te pojednostavljeno navodi preklapanja između pojedinih normi uglavnom ukazujući na široko pokrivena područja djelovanja navedenih akata. Republika Hrvatska, slijedeći politiku Europske komisije, trenutno provodi raznovrsne programe kojima se pokušava modernizirati i dodatno ojačati promet unutarnjim vodama, poput NAIADES III, TEN-T-a, europskog zelenog plana i dr. Nadalje, možemo zaključiti da Republika Hrvatska, kao država potkovana raznim zakonima, pravilnicima i konvencijama pruža čvrstu i stabilnu potporu budućoj težnji ka ispunjavanju svih potencijala koje unutarnja plovidba posjeduje. U samom radu najviše su obrađivani propisi, ponajviše Zakon o plovidbi i lukama unutarnjim voda. Zaključak rada je da Hrvatska zadnjih desetak godina puno efikasnije koristi položaj podunavske zemlje te da će kontinuiranim razvijanjem ne samo ojačati svoj položaj tranzitne zemlje, već se u skorijoj budućnosti može očekivati i razvoj jedne potpuno nove i trenutno minimalno iskorištene grane – riječnog turizma