Cilj ovog rada je prikazati pravno uređenje instituta posvojenja, s posebnim osvrtom na posvojenje bez pristanka roditelja. U prvom dijelu rada obrađuje se povijesni razvoj posvojenja, međunarodni i domaći propisi koji uređuju postupak posvojenja i općenito o obiteljsko-pravnom institutu kojim se putem pravnog akta zasniva roditeljski odnos između posvojenika (tuđeg maloljetnog djeteta) i posvojitelja (punoljetne osobe), a sve u cilju najboljeg interesa djeteta kojeg promoviraju i osnažuju brojne konvencije čija je Republika Hrvatska potpisnica. Drugi dio rada posvećen je posvojenju bez pristanka roditelja i normativnom okviru koji uređuje ovu vrstu posvojenja. Uz teorijski dio, daje se uvid u domaću sudsku praksu; rješenje o lišenju prava na roditeljsku skrb, rješenja kojima sud nadomješta pristanak roditelja za posvojenje djeteta te kratki osvrt na nešto stariju praksu Europskog suda za ljudska prava u vezi predmeta iz Hrvatske koji su se našli pred navedenim sudom s problematikom posvojenja djeteta bez pristanka roditelja. U zaključnom dijelu iznosi se kritički osvrt autorice na pravno uređenje posvojenja bez pristanka roditelja.