| Abstract | Zlostavljanje je tjelesno ili mentalno povrjeđivanje, seksualno zlostavljanje, nemaran postupak ili maltretiranje djece ispod 18 godina, najčešće od strane osobe odgovorne za djetetov razvoj. Seksualno zlostavljanje je svako prisiljavanje djeteta na seksualne aktivnosti. Posljedice koje ostavlja seksualno zlostavljanje na djecu mogu biti trajne te se djeca s težim posljedicama s njima bore cijeli život. Iako tjelesne posljedice s vremenom nestanu, u pamćenju djece zauvijek ostaje sjećanje na vrijeme kada su seksualno iskorišteni, izolirani, manipulirani zbog čega su se osjećali krivima za ono što im se događa. Rad će se fokusirati na psihičkim posljedicama seksualnog zlostavljanja djece koje ostaju trajne do odrasle dobi. Psihičke posljedice seksualnog zlostavljanja djece mogu biti različitog oblika, različitog trajanja i različitog intenziteta. Mogu se pojaviti promjene u emocionalnim reakcijama kao blaže psihičke posljedice, a posljedice mogu biti teže do razvoja bolesti kao najtežih psihičkih posljedica. Psihičke posljedice mogu biti emocionalne reakcije, promjena slike o sebi, posljedice u seksualnosti, sindrom prilagodbe djeteta na seksualno zlostavljanje, posttraumatski stresni poremećaj, disocijacije i depresivni poremećaj sa suicidalnosti. Kao najčešće emocionalne reakcije na seksualno zlostavljanje djeteta javljaju se ljutnja, strah, sram, krivnja, tuga i želja za samoozljeđivanjem. Kada se odrasli loše odnose prema djetetu (seksualno ga zlostavljaju) ono će često kriviti samo sebe te razviti loše negativnu sliku sebe odnosno negativan identitet. Posljedice u seksualnosti mogu biti pretjerana seksualnost kada dijete počinje misliti da je samo za to dobro ili strah od seksualnih odnosa jer ih povezuju s boli, neugodom ili stidom, a mogu se javiti ponovljena sjećanja za vrijeme odnosa. Sindrom prilagodbe na seksualno zlostavljanje obuhvaća cjelokupnu reakciju djeteta na seksualno zlostavljanje koja se odvija u pet faza. Kod posttraumatskog stresnog poremećaja mogu se javljati ponovljena sjećanja na traumatični događaj i intruzivne misli o opasnosti, ponižavanju i pojačana pobudljivost... Disocijacije su stanja koja nastaju kada dijete zaboravi da se događaj dogodio, neka od tih stanja sliče psihozama pa ih se često krivo dijagnosticira. Depresivni poremećaj sa suicidalnosti je želja seksualno zlostavljane djece da pobjegnu od ekstremne psihičke boli, bolnih sjećanja i beznađa, a jedini način koji im se čini moguć je počinjenje suicida. Zbog svega toga nužna je prevencija koja se sastoji od podizanja javne svijesti, rada s rizičnim skupinama i rada sa žrtvom zlostavljanja. |
| Abstract (english) | Consequences that sexual abuse can have on children are permanent and children are fighting them all their lives. Physical consequences fade with time but in the minds of children there are permanent reminders of a time when they were isolated, manipulated and feeling guilty for the things that are happening to them. The paper will be focusing on those mental consequences that are following children into the adulthood. Psychical consequences of child sexual abuse can manifest in different ways, different periods of time and different intensity. Changes in emotional reactions can occur as a milder consequence, but these consequences can be more severe and can manifest as an illness in a worst-case scenario. Psychical consequences can be emotional reactions, changes in self-image, changes in sexuality, The child sexual abuse accommodation syndrome, Posttraumatic stress disorder, dissociation and depression with suicidal tendencies. Most frequent emotional responses in sexually abused children are anger, fear, shame, guilt, grief, and self-harm. When a child is a victim of sexual abuse, they often blame themselves and tend to create a negative self-image and negative identity. Consequences in sexuality can manifest as an over expressive sexuality when child starts to believe that that is the only thing that he/she is good for or fear of sexual intercourse (as they tend to associate intercourse with pain and can experience flashbacks). The child sexual abuse accommodation syndrome includes overall reaction of a child to sexual abuse which is happening in five phases. As symptoms of posttraumatic stress disorder flashbacks of traumatic experience can occur as well as intrusive thoughts of danger, humiliation bad self-image and guilt. Dissociation is a state that can occur when a child forgets about a traumatic experience, this state can be similar to psychosis and tend to be wrongfully diagnosed. Depression with suicidal tendencies occurs in abused children as a way of escape from extreme psychical pain, painful memories and hopelessness and the only way to escape them seems to be suicide. For all of these reasons prevention of this kind of behaviour is necessary. Prevention consists of raising public awareness, working with at risk groups and working with victims of abuse. |
