Iskaz svjedoka jedan je od najvažnijih i najčešćih dokaza u kaznenom postupku i dobiva se ispitivanjem. Ispitivanje svjedoka kompleksan je postupak kojim ispitivač, svojom prilagodbom svakome pojedinačno ovisno o ličnosti svjedoka, nastoji doći do cilja, a to je dobiti informacije koje su relevantne za kazneni postupak. S obzirom da je riječ o vrlo važnom dokazu u postupku potrebno je da ispitivanje ima što manje ili da uopće nema pogrešaka kako bi iskaz svjedoka bio vjerodostojan odnosno bio što kvalitetniji. Iskazivanje ovisi i o karakteristikama osobe koja iskazuje, motivima, interesima pa i ciljevima koje možda želi postići iskazivanjem. Važno je i da ispitivač bude osoba koja je prilagodljiva, upoznata s psihologijom, pravom i ljudima te da zna svojim ponašanjem opustiti, potaknuti ili navesti svjedoka na što kvalitetnije iskazivanje. Očekivano je i da prilikom iskazivanja svjedoci lažu, zbog svojih interesa, interesa sebi bliske osobe ili okrivljenika u postupku, ali postoje i verbalni i neverbalni znakovi laganja koji možda mogu ispitivaču dati znak da osoba laže. Psihologija svjedočenja je vrlo kompleksna, svakim danom sve se više razvija paralelno s razvojem društva i tehnologije, ali ima i veliku ulogu u kaznenom postupku kada se pravilno primjenjuje i kada su sudionici u postupku stručne osobe koje znaju primijeniti teoriju u praksu prilikom ispitivanja svjedoka.